O Miroslavu

Miroslav Međimorec

ŽIVOTOPIS

Dr. sc. MIROSLAV MEĐIMOREC

Rođen 4. siječnja 1942. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i V. Gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu  u Zagrebu diplomirao Komparativnu književnost i engleski jezik (1964.)  i  odslušao poslijediplomski studij književnosti (1965.-1967.). Kazališnu režiju diplomirao 1973. na Akademiji  za kazališnu i filmsku umjetnost, iste godine bio na poslijediplomskom kazališnom studiju u „Royal Shakespeare Company“ (RSC), London/Stratford on Avon. Doktorirao teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Već na prvoj godini studija počeo se baviti kazalištem u zagrebačkom  „Studentskom eksperimentalnom kazalištu“ (SEK), koje je, zajedno sa slavnim zagrebačkim „Internacionalnim festivalom studentskih kazališta“ (IFSK), šezdesetih godina bio kultno mjesto istraživanja i afirmacije mladih kazalištaraca ne samo iz Hrvatske i Jugoslavije , nego i cijelog svijeta. Proslavio se režijom dviju predstava , „Ars longa, vita brevis“ (1967.) i  „Vietrock“ (1968.), koje je mlada publika doživljavala kao svoj manifest, a priznanja su osvajala i na festivalima profesionalnih kazališta (MESS, Sarajevo,1968.).

Kao profesionalan redatelj u statusu slobodnog umjetnika (1965.-1985.) i stalnog redatelja u Dramskom kazalištu Gavella (od 1985. do 1991.) režirao preko 70 (sedamdeset) kazališnih predstava, desetak radio-drama, adaptirao i za televiziju snimio nekoliko svojih kazališnih predstava. Prva profesionalna kazališna režija bila mu je „Zriniada“ u Zagrebačkom kazalištu mladih (1969.), poslije koje je je kao redatelj potpisao još šezdesetak predstava u Zagrebu, Dubrovniku, Varaždinu, Zenici, Rijeci, Osijeku, Beogradu i Mariboru. Osim studentskih, najvažnije su mu predstave : „Baal“ B.Brechta, „Kralj Ubu“ A.Jarryja, „Filoktet“ H.Müllera, „Večeras improviziramio“ L. Pirandella, „Hrvatska rapsodija“, „Leda“, „Povratak Filipa Latinovicza“, „Emerički“, Lamentacija Valenta Žganca“ M.Krleže, „Artaud luda“ C.Marowitza, „San ljetne noći“ i „Julije Cezar“ W. Shakespearea, „Jacques fatalist“ M.Kundere, „Pješice“ i „Portret“ S. Mrožeka, „Priče iz bečke šume“ Őden von Horvatha, „Opasne veze“ C. Hamptona, „Prljave ruke“  J.P. Sartrea, „Vježbe u Goethe institutu“ i „Ispit iz hrvatske knjižecvnosti“ I.Bakmaza, „Toranj“, „Naivci“, Psihopati“ , „Koko u Parizu“  i“Svrha od slobode“ I. Kušana, „Školjka šumi“ S. Novaka, „Noć bogova“, „Ljubavi Georgea Washingtona“, „Čehov je Tolstoju rekao zbogom“ M.Gavrana

Prema priči Miodraga Pavića „Crvena kraljica“ režirao televizijski film, televizijsku dramu prema kazališnom komadu Őden von Horvatha „Figarova rastava”, film prema pripovijetci „Školjka šumi” Slobodana Novaka te scenario za igrano-dokumentarni film „Vukovarska pasija“po motivima romana „Piše Sunja Vukovaru“. Hrvatsko narodno kazalište iz Osijeka za svoju 100-godišnjicu naručilo je i izvelo dramu „Zastave, barjaci, stjegovi“. U tijeku su pripreme za praizvedbu „Hrvatske Antigone“ u Glumačkoj družini Histrion.

Dobitnik brojnih nagrada za režiju na kazališnim festivalima i smotrama (tri Zlatna lovor-vijenca na MESS-u u Sarajevu, Nagrada grada Zagreba, godišnje nagrade kritike i Udruženja dramskih umjetnika, nagrade na „Gavellinim večerima“, godišnja nagrada „Vladimir Nazor“). Jedan je od osnivača časopisa za kazalište i film „Prolog”, o kazalištu izlagao na “Hvarskim danima”, „Sterijinom pozorju” i „Krležinim danima“, autor niza teatroloških članaka i rasprava. Napisao romane “Piše Sunja Vukovaru”, „Frankfurtska veza” i „Presvijetli i rabin“, dvije oveće povijesne studije „Medački džep“ i  prikaz svjedočenja britanskog časnika Bernarda O’ Sullivana o izručenju hrvatskih vojnika 1945. te veći broj raščlambi (povijesnih, izvještajnih, vanjskopolitičkih). Dobitnik godišnje nagrade za prozu „Dubravko Horvatić“ (2006.) i  godišnje nagrade za najbolji roman iz Hrvatskog Domovinskog rata (2004.) „Udruge branitelja (UBIDR) Podravke“.

Hrvatski branitelj, dragovoljac, visoki časnik HV-a (stožerni brigadir) i djelatnik Ministarstva obrane RH (1991.-1993.), pomoćnik ministra vanjskih poslova RH (1993.-1999.) i pomoćnik ravnatelja HIS-a (1993.-1999.), veleposlanik RH u Švicarskoj konfederaciji (1999.-2000.) i do umirovljenja službenik Ministarstva vanjskih poslova RH.

U rujnu 1991. odlazi kao dragovoljac u Sunju, gdje šest mjeseci brani Hrvatsku. Nakon toga obavlja dužnost načelnika Vojnog kabineta PR dr. Franje Tuđmana, te načelnika Sigurnosno-obavještajne službe (SIS-a) u Ministarstvu obrane RH. Nakon toga u Ministarstvu vanjskih poslova RH postaje pomoćnik ministra za sigurnost na čelu VII. Uprave MVP RH koja se bavi sigurnošću i komunikacijama diplomacije. Istodobno je pomoćnik ravnatelja Hrvatske izvještajne službe (HIS), nadležan za suradnju sa stranim obavještajnim službama i za obavještajni rad u inozemstvuHrvatskim veleposlanikom u Švicarskoj konfederaciji imenovan je 1999., na kojoj dužnosti ostaje do jeseni sljedeće godine kad je s još 35 hrvatskih veleposlanika i generalnih konzula iz političkih razloga razriješen dužnosti. Oduzet mu je i veleposlanički status pa do mirovine radi kao službenik u MVP RH.

Objavljuje stručne raščlambe u časopisu Udruge Sv. Juraj  „Nacionalna sigurnost i budućnost“., studiju o Medačkom džepu (2004.) koja je prevedena i na engleski i povijesnu studiju na osnovi izjave britanskog časnika Bernarda O’Sullivana o nečasnoj ulozi Britanske vojske pri  izručivanju pripadnika vojske i civila NDH u svibnju 1945. (2008.)

Miroslavov komad “Hrvatska Antigona” premijerno je izveden 5.11.2011. u Zagrebu, Histrionski dom.

Knjiga drama “Tužni hrvatski san” tiskana je u izdanju Hrvatske kulturne zaklade, Hrvatsko slovo, Zagreb 2011 (prosinac), Urednica Prof. Dr.sc. Sanja Nikčević.

Član je Društva hrvatskih književnika, objavljuje pripovijetke u časopisu „Republika“.

Aktivan je član Diplomatskog kluba i Hrvatskog kulturnog vijeća

Stožerni je brigadir  Hrvatske vojske. Nositelj visokih državnih odlikovanja za sudjelovanju u Domovinskom ratu i za doprinos razvoju hrvatske diplomacije i Hrvatske izvještajne službe: Odličja Reda kneza Branimira s ogrlicom, Reda kneza Domagoja s ogrlicom, Reda Nikole Šubića Zrinskog, Reda hrvatskog trolista, te Spomenice Domovinskog rata, Medalja Bljesak i Oluja.

Oženjen, otac dvoje djece.

Oglasi

2 komentara (+add yours?)

  1. Sarajlic Nino
    svi. 07, 2012 @ 23:32:30

    pravi patriota,veliki umjetnik i veoma dobar covjek.miro,bosna te voli

    Odgovori

  2. Dane Mataić
    pro. 20, 2016 @ 18:35:50

    Vrlo poštovani, pročitao sam Vaše Diplomatske i druge priče, vrlo vrijedan književni i dokumentacijski uradak. Ipak ispod nekim naslova (amb. u Izraelu) ili o diplomatima iz Beograda, ne stanuje istina. Rado bih se susreo s Vama i potražio savjet. Za uzvrat nudim svoju istinu iz prve ruke.
    Čestitam na životopisu koji je naprasno prekinut, kao i moj.
    Sretan Vam Božić. prof. Dane Mataić, pored Zagreba

    Odgovori

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: